Pages Menu
Categories Menu

Posted on Mar 26, 2014 in AKTIVNOSTI, ČLANCI ČLANOVA |

27. mart 1941. godine.

 

Evo, još jedne godišnjice, jednog veoma važnog i značajnog istorijskog događaja, 27.marta 1941.godine.

 

Dostavljamo jednu video seriju o 27.martu ovde…

 

Svaki događaj, dobija važnost, značajnost i svrstava se pod istorijskim, kako neposredno pri samom događaju, tako i u  budućnosti. On ima nekad više a nekad manje uticaja, na dalju delatvornost i opredelenje ljudi.

27.mart 1941. godine, je kao jedan od događaja, koji je imao uticaj na podelu jednog naroda, a sa tom podelom i raspada jedne zajednice, Kraljevine Jugoslavije.

U emigraciji je došlo do produbljenja podele, prouzrokovane tim događajem. Jedni su ga smatrali kao „drugo Kosovo“, a drugi su smatrali takav stav kao: potpuno bezumlje i ludost, čak i do osude svakog učesnika i pristalice 27.marta, kao krivca za tragediju našeg naroda i dovođenja Tita na vlast.

Šta je od ovih predpostavki tačno, zna samo Bog.

A šta mi znamo? Da je tumačenje kako događaja 27.marta 1941. tako i drugih događaja o kojima nije vladalo jedno mišljenje, dovelo do slabljenja zajednice u emigraciji a samim tim i jačanja Tita.

Pitamo se zašto je Tito mogao toliko da učvsti vlast? Bez velike analize i pisanja tomova, možemo da odgovorimo: zato što je silom i strahom uveo jednomislije u narodu, a svako koje pokušao drugačije da misli, znalo se šta ga je čekalo. A tamo gde je jednomislije tamo je i snaga zajednice.

Taj, koji je imao najmanje udela u 27.martu 1941. godine, Tito, preuzima događaj 27.marta kao svoj i komunističke partije trofej. Tim potvrđuje sebe i komunističku partiju od početka, kao jedine borce protiv Hitlera i fašizma u Kraljevini Jugoslaviji. Oni uzimaju sebi za pravo, potpunim preuzimanjem vlasti, kao jedini istiniti pobednici nad fašizmom, u borbi koju su „oni“ još 27.marta 1941. kao „prvi“ započeli, sud nad svim ostalim.

Veliku pomoć Titu pridodao je i deo emigracije, koji je smatrao pakt sa Hitlerom kao bolje rešenje za narod.  Tito je takav stav iskorišćavao i objavljivao narodu kao još jedan dokaz njihove kolaboracije sa fašistima.

Podela u emigraciji, zbog odsustva sloge i jednomislija, prijala je Titu, njegovom mirnijem snu i njegovoj bezbrižnosti. Emigracija, koja je bila jedini njegov ozbiljniji protivnik, stvarala mu je besane noći pretnjom, da će se njihov “mač” srušiti na njegovu glavu.

Osim onog dela emigracije i njihovih sledbenika, koji su smatrali 27.mart 1941.godine za „drugo Kosovo“ odbranu časti i obraza, i onog dela emigracije koji su taj događaj smatrali za potpunu ludost i krivicu za svo zlo koje je posle 27.marta snašlo narod, mnogi iz današnje generacije  smatraju, da je: veličanje 27. marta, komunističko delo i da bi se tim veličao Tito i komunistička partija, koji nisu više u „modi“, a oni ne bi veličanjem 27. marta  želeli da budu van „mode“.

Titu je uspelo da kod mnogih stvori utisak, da je on jedini bio borac protiv fašizma i da je 27. mart početak te njegove borbe, protiv fašizma.

Mnogo je pisano o ovom događaju, od poznatih: pisaca, pravnika, istoričara, političara i vojnika.  U tom napisanom razlike su toliko ogromne, da današnjoj generaciji nepreostaje ništa drugo osim opredeljenja: za ili protiv  ispravnosti događaja, 27.marta 1941.godine. Neutralnost ne može da postoji u razmatranju tog događaja.

Svakom opredelenju predhodi vera. Kakva nam je vera takva su nam i dela. Ili kako je jedan duhovnik, otac Tadej rekao: „Kakve su ti misli takav ti je život“.

Verovati, da se ovaj život ne završava telesnom smrću, vodi mnoge do takvih dela, koja su za one, koji veruju da se život završava telesnom smrću,  ludost, bezumlje i fatalizam.

Udruženje Boraca Kraljevske Jugoslovenske Vojske „ Dragoljub Mihailović“ smatra, kao što je smatrao i osnivač Udruženja đeneral Miodrag Damjanović 27.mart kao „drugo Kosovo“.

Đeneral Damjanović kaže:“ Od danas za uvek, 17. juli, dan pogubljenja našeg Čiče, postaje uz Vidovdan i 27. mart, najveći praznik srpskog naroda“.

Sam događaj 27.mart 1941.godine, za ili protiv njega, ne zavisi i ne menja se od našeg opredelenja, ali nam je on potreban na putu našeg opredelenja.