Pages Menu
Categories Menu

Posted on Nov 29, 2013 in Naredbe-Zapisnici-Pisma iz 1947 i 48.godine |

Poštovani gospodine predsedniče đen.Damjanović -Dučiću 25.maja 1948.

 

POŠTOVANI GOSPODINE PREDSEDNIČE

 

Poštovani gospodine predsedniče đen.Damjanović -Dučiću 25.maja 1948.Đeneral Miodrag Damjanović u svojoj radnoj sobi

Đeneral Miodrag Damjanović u svojoj radnoj sobi

Mihailo Dučić

Vaše pismo od 1. ovog meseca primio sam tek 23, jer je zbog promene adrese putovalo duže no obično. Vrlo sam Vam blagodaran na poslatim obaveštenjima.

Molim Vas, ne uzrujavajte se više zbog izjava prote Brkića! Poznajem ja dobro ljude iz grupe kojoj on pripada, te me ni njegova izjava u odnosu na moju ličnost nije mnogo iznenadila; ali mi je bilo stalo do toga da ni Vi lično, ni Vaši saradnici, koji se bespoštedno angažuju u pomoći nesrećnom Srpskom narodu, ne budu loše informisani. Isto tako mi je bilo žao, što g. prota nije našao za shodno da obiđe četničke logore i vidi svu bedu u kojoj danas borci đenerala Mihailovića žive. Ja znam da je celokupna akcija Vaša usredsređena na to da se baš tim borcima pomogne. Zato mi je drago Vaše priznanje za moj rad, a ne interesuje me više g. prota Brkić, niti su mi njegove izjave potrebne.

Vrlo sam Vam blagodaran na interesovanju i brizi za mene lično. Ja sam posle ravno godinu dana „oslobođen” svih Titovih „optužbi” i od strane vojske – pod čijom sam „zaštitom” do sada bio – predat civilnim vlastima, koje su mi odobrile: da kao „slobodno DP lice” živim u četničkom logoru Grosenbrode na Baltičkom moru. Sada mi se dala prilika, da na „licu mesta” vidim kako izgleda DP tretman i mogu da Vam kažem, da sve što mi je do sad o njemu bilo poznato, nije ni bleda slika stvarnosti! Ali mi je drago što je naš narod kraj svega toga sačuvao ravnogorski duh i što je još uvek spreman, čini mi se danas više no ikad, da se bori za ideale Ravne Gore. Mene lično dočekali su i primili u logoru onako kako to samo Srbin i Ravnogorac ume, dok mi Britanske logorske vlasti i ovde ukazuju punu pažnju, naravno u granicama DP mogućnosti. Dok sam bio kod vojske, tretiran sam kao đeneral i kao takav i ispraćen – čak mi je komandant distrikta iz Hamburga poslao svoju limuzinu za dolazak u ovaj logor! Tamo sam imao svega – sem slobode!

Iz Engleske dobijam povoljne vesti, a odlazak naših ljudi još uvek traje. Meni je bilo stalo do toga da se ljudstvo što pre spase bede u kojoj se nalaze u Nemačkoj, a sad nastojim da se tamo upute i oni koji ne mogu da rade: porodice s decom i nesposobni. Predložio sam da nam se ustupi jedan logor, od koga bi načinili drugi Eboli – kulturno-prosvetni centar koji bi pozitivno zračio na sve Ravnogorce van Otadžbine. Verujem da će mi se data obećanja i ostvariti. Ja ću za ljudima, čim uzmognem. Ubeđen sam da ćete i Vi učiniti sve što možete, kao što ste to radili i do sada, da se stanje kod naših ljudi poboljša, kako bi spremni i svesni sačekali „naše vreme”, na koje verujem Božjom pomoći – nećemo dugo još čekati.

Molim Vas, dragi gospodine predsedniče, da zajedno sa svima Vašim saradnicima izvolite primiti za sve što ste do sada učinili za Ravnogorce, našu iskrenu i srdačnu blagodarnost.

Izvolite i ovom prilikom primiti izraze moga srdačnog poštovanja i moje bratsko pozdravlje.

Grosenbrode, 25. maj 1948. Vaš đeneral Damjanović,