Pages Menu
Categories Menu

Posted on Nov 29, 2013 in Momčilo Vuković-Birčanin Đen.Dragoljub-Draža Mihailović, Момчило Вуковић-Бирчанин- ђен. Драгољуб Дража Михаиловић |

Oproštaj od savezničkih aviatičara 22. jula 1944.

 

 

Oproštaj od savezničkih aviatičara

 

Vrhovna komanda Dražina bila je obaveštena, da se avioni mogu očekivati od 1.avgusta, i to je bila peta grupa savezničkih aviatičara koja je imala da bude prebačena iz zemlje. Draža je bio lično u blizini aviatičara,i još 22.jula 1944.godine zvanično se sa njima oprostio sledećim govorom:

 

Veza sa vašom Komandom u Fođi urodila je plodom i vi ćete da budete za koji dan daleko od nas. Daljina ipak neće oslabiti naše simpatije, jer nas za večita vremena vežu teški dani i zajednička stradanja i isti ideali i ista vera u pobedu dobra nad zlom.

Ni tamo preko mora, daleko od nas, ne zaboravite da smo mi i dalje ostali na zajedničkom bojnom polju, uvek isti, nepomirljivi borci protiv nacističke nemani i njenih apetita. S njom smo se u koštac uhvatili, kad na poprištu, širom celog evropokog kontinenta i Severne Afrike, nije bilo nikog više, sem dobre volje i smelih podviga Velike Britanije našeg tada jedinog Saveznika.

Vremena su se promenula i ljudi sa njima. A mi ipak nismo izgubili veru,ni u Saveznike ni u pravdu, ni u pobedu demokratije, a najmanje u Veliku Britaniju. Ona nije više sama u svetu, jer ispred sebe ima svemoćnu Ameriku. Ali smo sami ostali mi, njeni verni Saveznici na nemirnom Balkanu, uvereni da je sve ovo samo san ili iskušenje, koje verne i valjane ne slabi, već čeliči.

Od svih Savezničkih vojsaka u svetu , mi smo jedina koja se bori, ne samo na jednom, čak ni na dva, već nažalost na tri fronta.

Prvi je front protivu okupatora, silnog, svirepog i do zuba naoružanog, koji za svaku svoju glavu traži naših — stotinu;

drugi je protiv Ustaša, koji su po zločinima prešli svoje gospodare, stavljajući pod nož sve što je srpsko: žene, decu, starce , sve bez razlike, i sve što je nacionalno i jugoslovensko, ne štedeći ni svoje Jugoslaviji verne sunarodnike;

a treći front najžalosniji i sada već najteži, to je front koji su ga sluge Crvene internacionale otvorile protivu nacionalne Jugoslavije, slabeći njene snage i pretvarajući nacionalni rat u građanski rat istrebljenja. Dok mi podnosimo trostruke udarce, Saveznici nas napuštaju; a poslednjima još i pomažu, da udarci što teže pogode.

Sada je u njihovim rukama ogromno italijansko oružje, koje nije okrenuto ni protiv okupatora, ni protivu pogromlija,već protiv nas, Jugoslovenske vojske u Otadžbini. A to je oružje bilo na domaku naših ruku, koje su ga izgubile blagodareći nelojalnim postupcima, i sudbonosnim savezničkim odlukama dva meseca pre Teherana.

Zdrava ljudska logika ne može da shvati otkuda takva blagonaklonost prema Komunistima, kad se zna, da bi oni sutra sve svoje zaštitnike pobacali u Jadransko More, samo kad bi mogli. Još jedno: Oni su po zapadnim planinama Bosne, van svakog strategiskog značaja. A ja i moji tu smo, gde se odlučuje sudbina celog Podunavlja, kao što smo tu, uz dolinu Morave i Vardara, bili kad su se njima kretali puni vozovi ka Severnoj Africi, kretali nesmetano, dok ih mi nismo poremetili i pokidali.

Mesto da dođe delo posle velikih pohvala, naše su teškoće počele baš tada kada je završena naša uloga na balkanskom frontu, u vezi sa bitkom za Suec. Ali borba iz Afrike preneta je u Evropu, te je i sada Dunav s Beogradom, gde su svi čvorovi, važniji od pustih zapadnih planina.

Svi vi znate, a Kraljevo i Kragujevac svedoče, šta to znači — stotina za jednog. Taj zakon ne važi za područje takozvane Nezavisne Hrvatske, koja je s druge strane barijere, već za neprijateljske zemlje Srbiju i Crnu Goru, koje su pod nemačkom vlašću. Da tog strašnog zakona, s jezivim posledicama, nema – mi bismo oteli preko noći gradove, isto tako kao što smo im oteli sela i planine. Ali zar se s praznim puškama ide na tenkove, a s golim rukama na tvrde bunkere.

Naše nacionalne snage, naša legendarna vernost i naša dobra volja, da uz pravdu i slobodu budemo i ostanemo, nisu za potcenjivanje. U samoj Srbiji ima nas devedeset hiljada pod oružjem, ali samo s puškama, bez dovoljno municije. Na svaku pušku pada tri do deset metaka, a to znači – goloruki. Prema mobilizacionom spisku, mi samo u Srbiji imamo pola miliona boraca, spremnih preko noći za svaki podvig i za svaku žrtvu. Danas ste od te vojske videli samo četiri hiljade, pod kojima se tresla golema poljana. Ispod svih naših pet stotina hiljada — treslo bi se sve do Soluna i Beča. Samo da je oružja, oružja i ništa više!

A to oružje mogle bi nam obezbediti najviše dve savezničke divizije, prislonjene uz naše planine tamo negde između Bojane i Ulcinja. Čim bi se one tu pojavile, ceo prostor od Jadrana do Đerdapa, preko noći bi se našao u našim čvrstim rukama, sve, sve i sela i gradovi, s Beogradom na čelu.Takvim prepadom, okupatora bismo izbili iz sedla, da više nemože za svakog svog tražiti stotinu naših, jer bi sve misli i rad morao koncentrisati na spasavanje golih života i grešnih glava.

Ceo državni aparat Srbije i Crne Gore, koje bi ponovo postale poprište velikih događaja, u našoj je vlasti. Ne pitajte ništa više. Ali sve, od poslednjeg poštara i železničara do samih vrhova, sem male šačice nepopravljivih, uz nas je, a to znači — uz vas, za jednu jedinu noć. Zato mi ne tražimo ništa više nego dolazak, čuvanje obale, i materijal; sve drugo biće naša briga.

Bude li se to prihvatilo, Jugoslavija je opet na nogama, a sve neprijateljske sile na Balkanu u begstvu ili u našim rukama. Mi smo uvereni da ćete vi, naši ratni drugovi i sapatnici, biti na bolji izraz naših osećanja, i najverniji ambasadori naše pravedne stvari. Pomognete li tu našu želju, pomogli ste Slobodu i Ameriku, koja je jedina nada i naša i vaša i celog sveta .

 

Odlomci iz knjige M.Vuković-Birčanin

General Dragoljub-Draža Mihailović