Pages Menu
Categories Menu

Posted on Nov 29, 2013 in Naredbe-Zapisnici-Pisma iz 1946. godine |

Zapisnik od 30. jula 1946.u komandi logora Eboli

 

ZAPISNIK

 

Zapisnik od 30. jula 1946.u komandi logora Eboli EBOLI LOGOR

EBOLI LOGOR

Sa sednice komandanata održane na dan 30. jula 1946. u komandi logora Eboli. Sednica je otpočela u 17,30 časova.

Prisutni: đeneral Damjanović, Živanović, Parac i Prezelj; pukovnici: Živković, Božanović, Stranjaković, Martinović i Stencel; potpukovnici: Živanović, Sekulić, Malešević, Cecović (starešinska rezerva); majori: Laković, Pavićević, Cvetičanin (Dinarska divizija), Stanković; kapetani: Grbić (ženski logor) i Milovanović (bolnica).

1. Obilazak logora od strane komandanta distrikta iz Napulja đenerala Kripsa. – Đeneral g. Damjanović saopštava da će 31. jula obići logor komandant distrikta iz Napulja đeneral Krips.  Obilazak otpočinje u 11 časova. Saopštava približan red i vreme obilaska pojedinih jedinica, što komandanti pribeležavaju.  Skreće pažnju da i u našem interesu i u cilju pažnje prema engleskom komandantu logora, komandanti nastanu da u logoru bude potpun red, da bude prisutno što više ljudi i da ljudstvo bude propisno obučeno.

2. Pismo engleskog komandanta logora povodom glasanja i manifestacija. – Đeneral g. Damjanović saopštava da ga je povodom glasanja zvao engleski komandant logora i izrazio svoje puno zadovoljstvo sa redom i disciplinom koji su vladali pri glasanju. Tim povodom engleski komandant logora uputio je i pismo, koje čita, a koje se nalazi u prilogu ovog zapisnika. Svaka manifestacija bila je zabranjena, jer je molio engleski komandant, da manifestacija ne bude. Đeneral Damjanović je to saopštio u glavnom logoru, računajući da će stići na vreme da to učini i u Drinskom puku. Međutim, Drinski puk je krenuo ranije i tako je ipak došlo do manifestacija, koje su na sreću prošle u redu. Kad se je po tom slučaju izvinjavao engleskom komandantu, on je izjavio da nije ništa čuo.

3. Samovoljni izlasci ljudstva u cilju krađe voća i povrća. – Đeneral g. Damjanović iznosi, da je juče jedan naš vojnik poginuo od jednog Italijana. Zamera komandantima što ne drže ljudstvo čvršće u rukama i kaže: „Ne znam šta više da govorim, sva mnogobrojna naređenja lične potrebe, već su se pretvorila u uništavanje u cilju brzog otimanja većih količina radi prodaje. Da sramota bude još veća, krađeni artikli prodaju se po logoru u piljarnicama. Pukovnik g. Živković napominje, da će uskoro pristići i grožđe i izlaže da će tada stanje, ako se ne preduzmu blagovremeno potrebne mere postati još gore, jer će Italijani braniti svoje vinograde te se i broj žrtava može još više povećati. Od 43 umrla do sada u Eboliu, 12 je umrlo neprirodnom smrću, tj. ubijeno odnosno udavilo se. Đeneral Parac kaže da svakodnevno na zapadni ulaz kod Hrvata i Slovenaca nailaze čitave kolone ljudi sa ruksacima, torbama i džakovima ukradenog voća i povrća i da je stražar nemoćan da ma šta učini. Đeneral Prezelj tvrdi da piljarnica, otvorena kod invalida Šumadijske divizije, prodaje kradeno voće i povrće. Pukovnik Božanović to pobija i tvrdi da ta piljarnica kupuje artikle i ima račune. Razvija se diskusija u kojoj padaju razni predlozi o traženju oružja za stražare, za obrazovanje zaseda, za hapšenje pojedinaca itd. Đeneral Živanović predlaže, da se uhvati nekolicina i preda Englezima, da ih otpreme u kažnjenički logor, major Pavićević, da se izda naredba, a šef policije da svaka jedinica uhvati svoje ljude, koji se bave krađom i preda policiji da ih ona pritegne. Ostaje na tome, da komandant logora izda naredbu, a da komandanti jedinica, svaki u svom delokrugu preduzme mere i nastane da se ovaj pljački stane na put.

4. Samovlasno prenoćivanje i stanovanje pojedinaca i porodica na moru. – Pukovnik Živković iznosi da mu je engleski administrativni komandant logora kapetan Turner stavio zamerku da pojedinci, a i više porodica, stanuje van logora na morskoj obali i da su pojedini odneli čak i šatore. Skreće pažnju da im se lako može desiti neka veća nezgoda obzirom na neprekidne nemire koji u okolini Salerna vladaju, da je svako bavljenje van logora sem u vremenu od 8,30 do 19 časova zabranjeno i pita kako se ova divlja kolonija ishranjuje. Puk. Živković mu je odgovorio da su dotični otišli svojevoljno bez odobrenja, a da im hranu verovatno nose oni koji odpaze svakodnevno na more na kupanje. Kapetan Turner je izjavio da ima već 7-8 porodica, da se plaši da se taj novi logor ne poveća i da će lično ovih dana obići obalu da bi napravio red. Komandant ženskog logora navodi da su svega dve porodice tražile njegovo odobrenje da zbog slabog zdravlja odu na nekoliko dana na more, ali da ih ima više koje su otišle bez pitanja. Major Pavićević izlaže, da je pre 12 dana bio na moru i da je video, da naše ljudstvo stanuje u barakama italijanskih radnika, koji rade na pruzi i koji im iznajmljuju svoja ležišta za preko noći. Kaže dalje, da su ovi radnici mahom komunisti i da često dolaze komunisti iz Salerna, koji im drže predavanja. Kad je on bio onda je na 120-150 italijanskih radnika bilo oko 30-40 naših vojnika. Pavićević o ovome slučaju do danas nije izvestio nikog. Donosi se rešenje, da komandant ženskog logora skrene pažnju i saopšti primedbe engleskog komandanta logora i da porodicama savetuje da u buduće mole prethodno odobrenje od engleskih vlasti.

5. Slučaj premeštanja jedne porodilje u bolnici iz sobe u drugu baraku i rasturanje letaka u vezi sa tim. – Đeneral g. Damjanović iznosi slučaj, koji se je desio u bolnici, gde su lekari jednu porodilju u toku noći premestili iz sebe za porodilje u neku drugu baraku, da bi napravili mesta za neki nov slučaj, koji je primljen. Povodom celog slučaja koji je izazvao muža porodilje da sledećeg dana širi potpisane letke po logoru, a ovi leci opet lekare i sestre, da oni podnose kolektivnu predstavku, povedena je istraga, koju je tražio i sam engleski komandant logora. Nije cilj da se na sednici raspravlja ovaj slučaj, po kome se tek vodi isleđenje, već način koji je ušao u modu u logoru, da svaki, kome nešto nije pravo udari u pisanje i rasturanje letaka. Iznosi koliko je ovakav način nezgodan i opasan a i nemoralan, jer se pribegava pre isleđenja štimovanju javnog mnenja za jednu stranu. I sam engleski komandant izložio mu je svoje čuđenje povodom ovog slučaja kao i gledište, da se ovakvim postupkom udara na moral. Traži od komandanta, da utiču na svoje ljudstvo da se okanu pisanja letaka i da svoje molbe, zahteve i žalbe iznose javno i redovnim putem.

6. Komunistički prevrat u Italiji. – Đeneral g. Damjanović iznosi da prema izveštaju, dobivenom od šefa policije, prema nekim neproverenim podacima, trebalo bi uskoro očekivati u Italiji puč komunista za preuzimanje vlasti. Ova vest može biti i izmišljena, kao što je ranije pre izbora bila vest o puču rojalista, može biti i namerno ubačena u cilju zastrašivanja, ali u svakom slučaju treba obratiti pažnju na obezbelenje logora koje je, otkako je žica skoro potpuno razgrađena, vrlo labavo. Ističe da nema namere da dozvoli da se ma ko sa naše strane meša u eventualne italijanske razmirice, jer za to nismo ni sposobni, a i ne ide nam u račun. Komandant logora iznosi da postoji naredba o obezbeđenju logora, koja predviđa sve mere da se logor zaštiti od iznenađenja i od ubacivanja terorističkih trojki i terorističkih sredstava. Izlaže dalje da se ova naredba ne poštuje dovoljno i ne izvršava od jedinica smeštenih u logoru. Pada predlog da se ta naredba dopuni još i odredbama o pripravnim odeljenjima u svakoj jedinici, šta se usvaja. Komandant zahteva da potčinjeni komandanti organizuju kontrolu i preduzmu mere da se naredba o obezbeđenju logora striktno izvršava.

7. Glasanje radnih grupa. – Pukovnik Božanović iznosi da grupa F u Napulju iz Šumadijske divizije nije glasala, već je komandant te grupe podneo pismen izveštaj da ljudstvo te grupe ne želi da glasa. Englezi su ovo primili i smatraju ovo neglasanje kao znak odnosno izjavu, da ljudstvo ne želi da se vrati u Jugoslaviju. Ističe razliku između ovog shvatanja i shvatanja u logoru, gde je rečeno da će onaj koji ne glasa izgubiti pravo engleske zaštite, pa čak i hrane. Đeneral Damjanović ga koregira da nije tako bilo rečeno, već da je naglašeno, da se eventualno u krajnjoj liniji može desiti i to da oni koji ne glasaju izgube zaštitu, pa možda čak i englesku hranu. Puk. Božanović priznaje da je tako bilo objašnjeno i da se je on prebacio i iznosi dalje, da je engleski oficir kod te radne grupe, neki kapetan Haris, izjavio da će u tom slučaju ljudstvo morati sledovati engleskim oficirima, kada oni budu napuštali teritoriju Italije.

Po traženju đenerala Damjanovića da na daljem delu sednice učestvuju samo komandanti samostalnih jedinica, odlaze đeneral Živanović, kapetan Milovanović, kapetan Grbić i potpukovnik Malešević.

8. Spisak lica koja treba da budu odvedena iz logora od engleskih vlasti.

– Đeneral g. Damjanović izlaže slučajnu koincidenciju zbivanja, koja je dovela do netačnih i pogrešnih zaključaka u pogledu ovog spiska. Iznosi, da je još ranije pre tri meseca na komandantskoj sednici bilo reči o tome, da se lica koja smetaju normalan život logora odstrane. Po ovome je spisak sačinjavao komandant logora, kome je svaki komandant ponaosob dao podatke o licima, koja treba odstraniti iz logora. Tako je i učinjeno. Komandant logora predočava komandantima, koja su lica odvedena i sravnjuje se podacima dobivenim od komandanata. Utvrđuje se da su lica odvedena sva iz spiska sem podnarednika Đorđevića iz Šumadijske divizije, za koga je međutim dao saglasnost u momentu izvršenja i komandant Šumadijske divizije. Odmah po odvođenju ovog ljudstva, a neposredno pred glasanje pronela se je po logoru vest, da postoji jedan nov spisak, koji sadrži istaknutije ličnosti iz Šumadijske divizije. Sačinjavanje ovog spiska pripisuje se njemu (đeneralu Damjanoviću) komandantu logora pukovniku Živkoviću i štabu Vrhovne komande. Pronošenjem ovakvih neopravdanih i nedokumentovanih vesti unosi se u logor među ljudstvo negativna psihoza, koja se manifestuje u raznim razgovorima i prepričavanjima, koja idu za tim da ubijaju autoritet. Đeneral g. Damjanović iznosi izjavu profesora Kostića, slikara, koju je dao u svome šatoru pred jednim licem javno i sa odobrenjem tome licu, da od te izjave može činiti upotrebu. U tome govoru prof. Kostića otvoreno se napada đeneral Damjanović i tvrdi se, da je po sredi borba za prestiž i autoritet i tome slično (Pismo se nalazi u prilogu zapisnika). Mada ova izjava prof. Kostića kipti od uvreda, on nema nameru da je upotrebi protiv g. Kostića.

Iznosi da je i ranije već predlagao, da se povuče i da svoje mesto ustupi drugome, čim zato dobije nadležno odobrenje. Onaj koji ga je postavio, završio je život u Jajincima, te to ne može da učini, ali to može učiniti NJ. V. Kralj iz Londona. Dok od njega ne dobije razrešnicu, nema ni prava niti sme da napusti položaj na koji je postavljen. Sa žaljenjem konstatuje da preti opasnost da se sruši sve ono što je on zajedno sa komandantima postigao za godinu i po dana i to baš u momentu kada treba da se vide rezultati toga zajedničkog rada. Ovo ga je i rukovodilo da celu stvar iznese pred komandante, a ne plašnja za život. On je svoje preživeo i to verovatno mnogo bolje nego ma ko od onih koji ga napadaju. On se ne bori ni za položaj, jer mu isti ne treba, već se bori za ono što je zajedno sa ostalim komandantima do sada postigao, a šta se želi sada da sruši.

Major g. Laković upada u izlaganje i zahteva da se prizove prof. Kostić pred komandante i da položi računa o onome šta je govorio. Iznosi da đeneral g. Damjanović ne mora biti prisutan toj sednici, ali da tu nije u pitanju lična stvar g. Damjanovića, nego opšta stvar. Za ovakav postupak zalaže se i đeneral Parac i major Stanković. Pitanje ostaje otvoreno.

Reč uzima pukovnik Živković, koji najenergičnije odbija da je učestvovao u sačinjavanju ma kakvog spiska za lica iz Šumadijske divizije, koja bi trebalo odstraniti iz logora. Ako se dokaže, on neće da bude dalje komandant logora. Pre pet, šest dana desio se slučaj da je zvat u englesku kancelariju za sledeći dan rez(ervni) kapetan Ratko Obradović iz Šumadijske divizije. On nije ni pomislio da bi tu moglo biti po sredi neko odvođenje kapet(ana) Obradovića iz logora, pošto zna da ima mnogo istaknutijih i važnijih lica. Kapetan Obradović se međutim udaljio iz logora i kapetan Turner, kada je o tome obavešten tražio je njegov lični opis, čudeći se zašto je napustio logor. Od tada više ni u jednoj prilici nije ni zapitao za kapetana Obradovića. Isti je slučaj bio svojevremeno sa đeneralom Jonićem, koji umesto da se odazove engleskom pozivu, napustio je logor. I tada su Englezi tražili njegov lični opis i od tada pa do danas nikad više nisu ni zapitali za njega. On, pukovnik Živković, svestan je svoje dužnosti i zna da ne radi za englesku imperiju, već za Jugoslovene nastanjene u logoru. Ako ma ko dokaže, da je ikad drugojače radio on će se povući sa dužnosti komandanta logora.

Pukovnik Božanović uzima reč i otpočinje da obrazlaže kako je u pitanju nervoza koja je nastupila. U reč mu upada đeneral g. Damjanović, koji kaže da nije u pitanju nervoza, već bezobrazluk da mu se imputiraju ovake stvari. On se nikad nije služio ovakim metodama, a ako nađe da neko treba da bude udaljen iz logora, on će ga predložiti za uklanjanje javno. Ne može i neće dozvoliti da na ovaj način razni tipovi upropaštavaju zajednicu. Kaže pukovniku Božanoviću da saopšti svima i svakome da se on ne boji nikog do Boga, da ga ni ranije mnogobrojne pretnje raznim trojkama sa raznih strana nisu pokolebale, pa neće ni sada, da će i od sada, kao i uvek raditi javno, a da i ne pomišlja na neke osvete.

Pukovnik Božanović kaže da će se naći načina da se profesor Kostić urazumi, a povodom glasova o novom spisku, iznosi da u logoru na osnovu iskustva vlada uverenje da onaj koji bude pozvat od Engleza odlazi ili u Afragolu ili pak Titu u zemlju. Đeneral Damjanović tvrdi da to nije tačno i da Englezi opet stoje na stanovištu da onaj koji na njihov poziv ne dođe nema čistu savest. Iznosi dalje slučaj Mušickog, kao i šta je rekao potpukovniku Luki Lukiću. Božanović pokušava da objasni šta je u stvari bilo – da je u pitanju grupa inteligentnih ljudi koji su poziv Obradovića, vesti o spisku, vesti o posledicama neglasanja doveli u uzročnu vezu i smatrali da se želi odstraniti ih iz logora, baš da ne bi glasali i da bi na taj način izgubili svaku zaštitu. Zbog toga im je on predpožio da do glasanja ne napuštaju logor, već samo da promene mesto stanovanja u logoru, čime uvek mogu dobiti nekoliko časova u vremenu, ako bi nastupilo njihovo traženje od strane Engleza.  Moli đenerala Damjanovića da proveri kod Engleza da li u stvari postoji ovakav spisak. Na pitanje kakav je to spisak i ko je sve na njemu, odgovara da spisak sadrži 14 lica, od kojih je na čelu g. Ljotić Jaša, na začelju on, Božanović, da su na njemu još njegov načelnik štaba Lukić, tri komandanta puka, gg. Parežanin, Kostić Boško, Slijepčević, Ratko Obradović, pukovnik Tkalčević i još tri lica kojih se ne seća. Izlaze da su svi ti prvoklasni idejni borci protiv komunizma, koje logor ne bi trebalo da izgubi i moli đenerala g. Damjanovića da se u tom smislu zauzme kod Engleza. Đeneral Damjanović pita ga da li je i profesor Kostić taj ? Božanović odgovara da prof. Kostić nije na spisku. Iznosi dalje da je i on sarađivao kod pravljenja prvog spiska po kome je ljudstvo otišlo iz logora, da on ni najmanje ne sumnja u đenerala Damjanovića i Živkovića, ali da treba razumeti njegov položaj, pošto će na njega pasti odgovornost da se nije dovoljno zauzeo za pripadnike njegove divizije ni kod đenerala g. Damjanovića ni kod Engleza. Moli đenerala Damjanovića da primi predloge, koje bi mu on izložio u četiri oka.

Pukovnik Živković iznosi da se on nije služio sredstvima koja mu imputiraju gospoda iz Šumadijske divizije ni onda kada je bio lično tangiran i kada je za to imao dobru priliku i izlaže slučaj sa sveštenikom Paunovićem.

Pukovnik Božanović ponova insistira da se đeneral Damjanović zauzme za ovu stvar i da je proveri sutradan prilikom obilaska logora od strane engleskog đenerala Kripsa. Đeneral Damjanović kaže da tu, ako nešto ima, nije posredi redovna engleska komanda već F. S.S. koji radi potpuno zasebno.

Pukovnik Božanović ponova moli da đeneral Damjanović ipak pokuša i iznosi da je već grupa sveštenika po tome pitanju bila kod engleskog komandanta logora. Ovo izaziva opšte čuđenje, jer za ovu intervenciju sveštenika nije znao ni đeneral Damjanović ni komandant logora pukovnik Živković. Đeneral Damjanović konstatuje koliko je to samovoljan postupak i da je on obiđen i kao komandant i kao hrišćanin i pita u čije su ime sveštenici išli. Božanović odgovara da su išli u ime humanosti i hrišćanstva, na šta ćeneral Damjanović kaže da je i on hrišćanin a ne antihrist. Na pitanje kakav su odgovor sveštenici dobili, Božanović kaže da im je saopšteno da takav spisak ne postoji, ali da đeneral Damjanović ima njihovo puno ovlaštenje i ako on nekog predloži, da će biti učinjeno po njegovom predlogu. Đeneral Damjanović iznosi da mu to ovlašćenje do sada nije bilo poznato i ironično zahvaljuje sveštenicima što su mu ga izdejstvovali. Pita Božanović, šta bi on radio da je na njegovom mestu kada se u komandovanje meša i rulja, pa čak i sveštenici ?.

Pukovnik Božanović izlaže svoje predloge za koje je pre tražio da ih iznese u četiri oka. Prvi predlog: da đeneral Damjanović pozove gospodu koja su pominjana u vezi sa spiskom, da razbije zabludu i da im u kratkom govoru izloži ono što je na današnjoj sednici izneo. Đeneral Damjanović prima unapred ovaj predlog no stim da im kaže i mnogo više: – Nisam izneo sve gadosti, kojima me zasipaju, ne svi, nego pojedinci !

Pukovnik Božanović izlaže da je kod političara to uobičajena stvar, da se napadaju ne birajući sredstva, što ni on kao vojnik ne može da shvati. Razvija se diskusija u kojoj đeneral Damjanović iznosi sa koliko se teškoća i sa kojom upornošću mora da bori za pojedine stvari. Iznosi primedbu engleskog komandanta logora, koji ga je pitao šta do sada nije postigao, govoreći da je on (đen. Damjanović) kao ona kaplja vode koja stalno i neprekidno pada, dok i stenu ne probuši. Božanović opet izlaže kako nijednog pripadnika Šumadijske divizije koji nije komunista ne treba odbacivati, da Šumadijska divizija radi na podizanju Ravnogorstva i da će raditi i više, ako se usvoji njegov drugi predlog:

Da đeneral Damjanović dolazi češće u Šumadijsku diviziju. Đen(eral) Damjanović konstatuje da on baš u Šumadijsku diviziju dolazi vrlo često, dok ima jedinica koje još nije obišao: Vazduhoplovnu grupu, Starešinsku rezervu, II lički puk, a vrlo retko Drinski puk. Kad dođe u Šumadijsku diviziju, izlazi mu komandant na raport, dok se ostali razbegnu poput miševa kad se pojavi mačka. Božanović to pravda njihovom željom da ne smetaju i moli da komandant dolazi češće, zađe pod šatore, vrši smotre i razgovara sa pojedincima.

Komandant starešinske rezerve smatra da je cela afera oko spiska intriga u cilju razbijanja nacionalnog stožera. Major Laković u vezi izjave pukovnika Božanovića da Šumadijska divizija podiže Ravnogorsgvo, iznosi slučaj gde je jedan poručnik iz Šumadijske divizije, idući sa jednom devojkom pored Drinskog puka, pred vojnicima a i pred njime glasno govorio tako da ga vojnici baš čuju, kako ravnogorstvo nije za Kralja, već protiv Kralja. Božanović pokušava da odbrani ovog poručnika iznoseći da takvo mišljenje rezultira iz razlike u gledištima. Dok je kod Ravnogorstva moguć pristup svima pa čak i komunistima (koji su to odbili), dakle potpuno demokratsko načelo, dotle kod Šumadinaca vlada drugo gledište, koje isključuje svakog koji nije za Kralja.

Đeneral Damjanović iznosi da čak i g. Đonović, koji je član Republikanske stranke, podvlači fakat da se pitanje monarhije ne sme pokretati, kako se ne bi ceo kompleks našeg pitanja još više usložio. Major Pavićević u potvrdu toga iznosi da je baš od Đonovića dobio direktivu koja obuhvata tri ličnosti: Kralj, Draža i đeneral Damjanović, a kao ideologiju isključivo ravnogorsku. Đeneral Damjanović kaže da za tu poruku ne zna i čudi se da mu je major Pavićević nije pokazao.

Major Pavićević iznosi u vezi sa povredom majora Đuranovića pri glasanju, da je došao jedan narodni poslanik (ime neće da navede) i saopštio mu da se u Šumadiskoj diviziji priča, da je u Zetskom puku organizovan napad i smrt majora Đuranovića i to sa njegovim znanjem, a kao argumentacija se iznosi da je posilni major Pavićević prvi udario nožem Đuranovića. Izlaže netačnost ovakvog tvrđenja i traži istragu. Pukovnik Božanović poriče da je ovakva vest potekla iz Šumadijske divizije i iznosi da su u diviziji prepričavane samo one vesti o tom slučaju koje su dobivene iz Starešinske rezerve, a prema tim vestima major Pavićević je štitio, a ne napadao majora Đuranovića.

Ovim je sednica završena u 20 časova. …